Imam i ja 21 godinu, nemam momka (ne ubija me to što ga nemam), ne želim nikom zlo, ne hodam ni sa kakvim starijim likovima niti spavam s nekim…samo sam se posvetila trenutno svom karakteru te poboljšanju istog, ostvarenju cilja kojeg sam sebi postavila, ohrabrivanju sebe da postanem jača i bolja osoba u svakom smislu te riječi, izgradnji odnosa između mojih roditelja i mene…kad mislim da trebam da izađem, osamim se, budem s prijateljima, s roditeljima, rodbinom onda to i uradim…ne teškarim sebe glupostima, vodim svoju politiku, mišljenja zlobnih ljudi mi ne znače i dobro mi je, zahvalna sam na svemu što imam i na svemu što nemam (jer ko zna možda bi bila drugačija da imam sve što poželim)..eto toliko o meni P.S. ono što sam htjela da kažem je da čovjek kad shvati da će ovo sve proći posveti se tome da bude što bolji (i vjerski i “nevjerski”-društveno ako to već tako možemo nazvati) i da uradi za sebe ono što je najbolje i što bi mu uvijek moglo koristiti :)
Nema komentara:
Objavi komentar