Imam 20 godina i odrasla sam u potpuno disfunkcionalnoj obitelji. Roditelji su mi razvedeni, oca nisam vidjela godinama. Majka živi s teškom depresijom i anksioznošću čitav moj život. Preselila sam u grad na studij. Brat, oženjen i živi 20 minuta od mene, ali me ne može nazvati ni da pita kako sam. Toliko me to pogađa da ne mogu ustati iz kreveta.
Ne mogu se uhvatiti u koštac životom i faksom. Studiram medicinu i svim bi srcem voljela živjeti svoj život daleko od obiteljskih problema, ali ne mogu. To me previše pogađa. Ne znam gdje mi je nestala nekadašnja snaga i želja za životom. Živim u uvjerenju da nemam nikoga i da nisam vrijedna ljubavi i uspjeha…
Nema komentara:
Objavi komentar